Prije nešto više od 100 godina, tačnije 1915. godine, Ajnštajn je objavio svoju opštu teoriju relativnosti, koja objašnjava gravitaciju. Ona tvrdi da masa – sva materija, planete – privlači drugu masu ne zbog neposredne sile, kako je tvrdio Njutn, već zbog toga što sva materija – svi mi, sve planete – pravi nabore u fleksibilnoj tkanini prostora – vremena. Mase se kreću zato što vide ukrivljenost prostora – vremena i prate male krivine.

Godinu dana nakon toga, Ajnštajn je izveo zaključak da gravitacioni talasi postoje, a da nastaju kada se mase kreću, kao na primjer kada dvije zvijezde kruže jedna oko druge i stvaraju nabore u prostoru -vremenu koji odnose energiju iz sistema, a zvijezde se kreću jedna prema drugoj.  Takođe je procijenio da su ovi efekti toliko mali da nikada neće biti moguće da se izmjere.

Međutim, Gabriela Gonzales je sa više od 1000 naučnika radila mnogo decenija i tek 2015.godine po prvi put otkriveni su gravitacioni talasi. Prije mnogo vremena, u veoma udaljenoj galaksiji – dvije crne rupe su se okretale jedna oko druge, najprije veoma sporo, ali dok su emitovale gravitacione talase postajale su sve bliže, ubrzavale se, sve dok se, kada su se okretale brzinom sličnoj brzini svjetlosti, nisu spojile u jednu crnu rupu koja je imala masu 60 puta veću od mase našeg Sunca, ali sabijenu u prostor od 360 kilometara. Ova posljedica je proizvela gravitacione talase koji su ostatku univerzuma prenijeli vijest o ovom kosmičkom zagrljaju.

Kada su ovi gravitacioni talasi prošli pored Zemlje, što se desilo 2015.godine, proizveli su razlike u svim rastojanjima – rastojanjima između svih nas – svako ponaosob se malo razvukao i skupio. Na primjer, razdaljina između Zemlje i Sunca se promijenila za jedan prečnik atoma.

Sada se postavlja pitanje kako se zapravo ovo može izmjeriti?

U Sjedinjenim Državama su izgrađena su dva interferometra, dužine po četiri kilometra. Jedan se nalazi u Lingvistonu u Luzijani, u prelijepoj šumi,dok je drugi smješten u Hanfordu u Vašingtonu, usred pustinje. Interferometri imaju lasere koji putuju iz centra kroz četiri kilometra vakuma, odbijaju se u ogledalima a zatim vraćaju, mjereći na taj način razliku u udaljenosti između krakova. Ovi detektori su veoma osjetljivi – oni su najprecizniji instrumenti na svijetu. Četrnaestog septembra 2015.godine naučnici su uočili na oba detektora signal u ciklusima koji se pojačavao u amplitudi i učestalosti, a zatim se smanjivao. Signal je bio isti na oba detektora, pokazujući gravitacione talase. Prilikom dešifrovanja ovih talasa zaključeno je da upravo potiču od crnih rupa koje su se spojile u jednu prije više od milijardu godina.

Preuzeto sa Ted talk’s

https://naucnenovosti.me/wp-content/uploads/2018/07/astronomy-3103155_960_720.jpghttps://naucnenovosti.me/wp-content/uploads/2018/07/astronomy-3103155_960_720-150x150.jpgadminFizikaPrije nešto više od 100 godina, tačnije 1915. godine, Ajnštajn je objavio svoju opštu teoriju relativnosti, koja objašnjava gravitaciju. Ona tvrdi da masa – sva materija, planete – privlači drugu masu ne zbog neposredne sile, kako je tvrdio Njutn, već zbog toga što sva materija - svi mi, sve...Naučne Novosti