Usmjeravanje pažnje na nešto, nije tako lako, zar ne?  To je zato što se naša pažnja odvlači u toliko različitih pravaca istovremeno i zapravo je prilično impresivno ako možete ostati fokusirani na jednu stvar. Mnogi ljudi misle da se pažnja svodi na ono na šta se fokusiramo, ali takođe se odnosi i na to koje informacije naš mozak pokušava da odstrani filtriranjem.

Postoje dva načina na koje usmjeravamo pažnju. Kao prvo, postoji primjetna pažnja. Kod primjetne pažnje, pomjeramo oči ka nečemu da bismo usmjerili pažnju na to. Zatim, postoji neprimjetna pažnja. Kod neprimjetne pažnje usmjeravamo pažnju na nešto, ali bez pomjeranja očiju. Pomislite na trenutak na vožnju. Naša primjetna pažnja, usmjerenost naših očiju je ispred, ali naša neprimjetna pažnja neprekidno pregleda okolinu, gdje nam zapravo pogled nije uprt.

Mehdi Ordikhani –Seyedlar je  kompjuterski neuronaučnik i radi na kognitivnim interfejsima mozga i mašine, ili na povezivanju mozga i kompjutera. Moždani obrasci su važni za nas jer na osnovu njih možemo graditi modele za kompjutere, a na osnovu tih modela kompjuteri mogu prepoznati koliko dobro funkcioniše naš mozak. A ako ne funkcioniše dobro, onda se sami ti kompjuteri mogu koristiti kao pomagala u terapiji. U slučaju pažnje, činjenica da možemo preusmjeriti svoju pažnju ne samo očima već i razmišljanjem – to čini neprimjetnu pažnju zanimljivim modelom za kompjutere.

Mehdi je želio da zna kakvi su obrasci moždanih talasa kada pogledamo sa primjetne i neprimjetne strane. Osmislio je eksperiment za to. U ovom eksperimentu postoje dva kvadrata koji trepere, pri čemu jedan od njih treperi sporije nego drugi. U zavisnosti od toga na koje treperenje obraćamo pažnju, određeni djelovi našeg mozga počinju da usklađuju brzinu sa brzinom tog treperenja. Tako, analiziranjem naših moždanih signala možemo pratiti gdje tačno gledamo ili usmjeravamo pažnju.

Da bi vidio šta se dešava u našem mozgu kada usmjeravamo pažnju primjetno, Mehdi je zatražio od ljudi da direktno gledaju u jedan od kvadrata i usmjere pažnju na njega. U ovom slučaju su se ti treperavi kvadrati pojavili u njihovim moždanim signalima koji su dolazili iz zadnjeg dijela glave, koji je odgovoran za obradu vizuelnih informacija. Zatim je tražio od ljudi da gledaju sredinu ekrana i da, bez pomjeranja očiju, usmjere pažnju na bilo koji od ovih kvadrata. Kada su to uradili, vidjeli su da su se obije brzine treperenja pojavile u moždanim signalima, ali interesantno je da je samo jedan od njih, onaj na koji je usmjerena pažnja, imao jače signale, tako da je bilo nešto u mozgu što je baratalo ovom informacijom, a to nešto u suštini je aktivacija frontalne oblasti. Čini se da prednji dio funkcioniše kao filter koji pokušava da propusti informacije samo iz desnog treperenja na koji obraćamo pažnju i da blokira informacije koje pristižu iz ignorisanog treperenja.

Sposobnost mozga da filtrira je u stvari ključna za pažnju, a ona nedostaje kod nekih ljudi, na primjer, kod ljudi sa poremećajem pažnje, ADHD-om. Tako osoba sa poremećajem ADHD ne može da blokira te ometače pažnje i zato se ne može fokusirati duže vreme na jedan zadatak.

Možemo koristiti ove kognitivne interfejse mozga i mašine za mnoga druga kognitivna polja. Šta  ako bismo mogli da pronađemo obrasce moždanih talasa kada ljudi razmišljaju o slikama ili čak o slovima, kao što slovo A proizvodi drugačiji obrazac moždanih talasa od slova B i tako dalje. Da li bi kompjuter jednog dana mogao da komunicira umjesto ljudi koji ne mogu da govore? Jednog dana, vjerovatno da.

https://naucnenovosti.me/wp-content/uploads/2018/07/artificial-intelligence-3382507__340.jpghttps://naucnenovosti.me/wp-content/uploads/2018/07/artificial-intelligence-3382507__340-150x150.jpgadminTehnologijaUsmjeravanje pažnje na nešto, nije tako lako, zar ne?  To je zato što se naša pažnja odvlači u toliko različitih pravaca istovremeno i zapravo je prilično impresivno ako možete ostati fokusirani na jednu stvar. Mnogi ljudi misle da se pažnja svodi na ono na šta se fokusiramo, ali takođe se odnosi i...Naučne Novosti