Iz perspektive bakterija životna sredina je jedan veliki DNK „otpad“. Istraživači su pokazali da bakterije mogu uzimati kako male tako i velike fragmente stare DNK iz ovog „otpada“ i uključivati ih u sopstveni genom. Ovo otkriće može imati značajne posljedice- kako u vezi sa rezistencijom na antibiotike u bolnicama, tako i u našem shvatanju evolucije samog života.

 

     Naše okruženje sadrži velike količine jako fragmentirane i oštećene DNK koja je u stanju degradacije. Dio tog DNK „otpada“ moze biti star hiljadama godina. Laboratorijski eksperimenti sa mikrobima i različitim uzorcima DNK su pokazali da bakterije uzimaju veoma kratke i oštećene fragmente DNK iz okruženja i pasivno ih integrišu u sopstveni genom. Ovaj mehanizam se pokazao kao funkcionalan i pri „ugradnji“ 43000 godina stare DNK mamuta u genom modernih bakterija. Otkriće ovakve upotrebe „polovne“ (stare i fragmentisane) DNK može da ima značajne posljedice u budućnosti.

Soren Overballe-Petersen iz Centra za Geogenetiku Prirodnjačko-istorijskog muzeja Danske, kazao je o ovom otkriću: „Dobro je poznata činjenica da bakterije mogu da unose u ćeliju duge, netaknute isječke DNK ali do sada se smatralo da su kratki DNK fragmenti biološki neaktivni. Međutim, pokazali smo da je ova pretpostavka netačna. Dok god postoji i najmanja količina odbačene DNK u okruženju, postoji mogućnost da bakterije iskoriste tu DNK. Jedna od posljedica ovog otkrića se može primjetiti u bolnicama koje imaju konstantne probleme sa rezistentnošću na antibiotike. Do sada je fokus bio na uništavanju živih patogenih bakterija, ali to više nije dovoljno u slučajevima kada druge bakterije mogu nakon toga iskoristiti zaostale DNK fragmente koji nose rezistentnost na antibiotike“. Takvo usvajanje „opasnih otpadaka“ DNK kod bakterija u ljudskom okruženju (npr. u bolnicama ili otpadnim vodama) predstavlja potencijalni rizik po zdravlje ljudi.

Rezultati istraživačke grupe otkrivaju da velike zalihe fragmenata i oštećene DNK u životnoj sredini čuvaju potencijal za promjenu genoma bakterija čak i nakon više hiljada godina. Ovo je prvi put da je opisan proces po kojem ćelija ima mogućnost da prima genetske sekvence iz davne prošlosti. Na taj način, DNK iz uginulih organizama može da vodi evoluciju živih ćelija u smjeru koji je kontradiktoran uobičajenom shvatanju evolucionih kretanja i faktora koji utiču na evoluciju samog života- tzv. anahrona evolucija.

U široj perspektivi, sposobnost bakterija da usvajaju kratke fragmente DNK predstavlja fundamentalni evolucioni proces koji vjerovatno predstavlja originalni oblik genskog transfera ili dijeljenja DNK između bakterija, za koji se smatra da je bio odlučujući faktor u ranoj evoluciji života.

Izvor: Science Daily              

Priredila:  Ivana Živković

https://naucnenovosti.me/wp-content/uploads/2014/01/14.jpghttps://naucnenovosti.me/wp-content/uploads/2014/01/14-150x150.jpgadminBiologijaBakterije,DNKIz perspektive bakterija životna sredina je jedan veliki DNK „otpad“. Istraživači su pokazali da bakterije mogu uzimati kako male tako i velike fragmente stare DNK iz ovog „otpada“ i uključivati ih u sopstveni genom. Ovo otkriće može imati značajne posljedice- kako u vezi sa rezistencijom na antibiotike u bolnicama,...Naučne Novosti