Uočavanje opasnosti koju predstavljaju UV zraci motivisalo je naučnike da krenu sa proučavanjima o tome šta se dešava u ćelijama naše kože kada su izložene Sunčevoj svjetlosti – i  da osmisle nove načine kako da otklone tu štetu.

Prije ne tako mnogo vremena, mnogi ljudi su mislili da je potrebno prvo malo da izgorimo, kako bi imali dobru osnovu za tamnjenje kože. Pri sunčanju velikim reflektorom koristila nanosila je na kožu velike količine bebi ulja. Kada bi došlo do neizbježnih opekotina, njena mantra je bila: Ljepota ima svoju cijenu.

Međutim ta cijena je mnogo veća, nego što je iko u tom trenutku i mogao da sluti. Ljudi koji vole dugo da se sunčaju tada nijesu znali da se ne oštećuje samo koža, već može doći i do oštećenja strukturnih proteina i DNK molekula. Može doći i do pojave bora, oštećenja jetra i nastanka raka. Bez obzira na to gdje se naš ten nalazi na Fitzpatrick-ovoj skali tipova kože, ultra-violetno zračenje Sunca ili u solarijumima oštećuje našu kožu.

Danas, saznanje o opasnostima koje predstavljaju UV zraci, motivisalo je naučnike da izučavaju šta se dešava u našim ćelijama dok su izložene suncu- I da pronađu nove načine kako da otklone tu štetu koju UV zraci nanose.

Šta se desi kada sunčevi zraci dospiju na kožu?

Sunčeva svjetlost se sastoji iz ,,paketića“ energije koji se nazivaju fotoni. Vidljive boje, tj. boje koje se vide golim okom, od kojih se sastoji sunčeva svjetlost, nijesu opasne po našu kožu; već fotoni ultravioletne svjetlosti Sunca mogu uzrokovati oštećenja kože.  UV svjetlost se sastoji od dva tipa svjetlosti: UVB (kreće se u rasponu od 280-320 nm talasne dužine) i UVA (kreće se u rasponu od 320-400 nm talasne dužine).

Naša koža sadrži molekule, koji imaju takvu strukturu da odlično apsorbuju fotone  i UVA i UVB zračenja. Pri ovome molekuli prelaze u energetski pobuđeno stanje. I kako izreka kaže, što se podigne mora se i spustiti. U cilju oslobađanja primljene energije, u molekulima dolazi do hemijskih reakcija, a to znači da će biti bioloških posledica na koži.

Oni što je interesantno, neki od ovih efekata su se ranije smatrali olakšavajućim prilagođavanjem, iako ih danas smatramo za oblike oštećenja. Prilikom sunčanja proizvodi se veća količina pigmenta melanina a tu proizvodnhju pokreću UVA zraci. Izlaganje suncu takođe djelujeu na prirodnu mrežu antioksidanata kože što deaktivira veoma destruktivno reaktivne vrste molekula kiseonika (ROS) i slobodne radikale; ako se ne povede računa, to može dovesti do oštećenja ćelija i oksidativnog stresa unutar kože.

Takođe je poznato da UVA svjetlost prodire dublje u kožu od UVB svjetlosti uništavajući strukturni protein koji se naziva kolagen. Pri razgradnji kolagena naša koža gubi elastičnost I glatkoću, što dovodi do pojave bora. UVA svjetlost je odgovorna za mnoge vidljive znake starenja, dok se za UVB svjetlost smarta da je odgovorna za pojavu opekotina. Tako nas A možemo povezati sa starenjnjm ( na engleskom ,, aging “) i B sa gorenjem ( na engleskom ,,burning“).

DNK apsorbuje i UVA i UVB zrake, što može uzrokovati mutacije, koje ako se ne poprave mogu dovesti do ne-melanomnog ili melanomnog raka kože (baznocelularnog i planocelularnog carcinoma). Drugi molekuli kože prenose apsorbovano UV zračenje na reaktivni ROS I slobodne radikale. Oksidativni stres do koga pri tome dolazi, dovodi do ,,opterećenja“ kože – u antioksidativnoj mreži i izaziva oštećenje ćelija. ROS može reagovati sa DNK što može dovesti do pojave mutacija i sa kolagenom stvarajući bore. Takođe mogu prekinuti ekspresiju gena I  signalizirajuće puteve ćelija.

Krajnji rezultat ovih foto reakcije je foto oštećenja koja se akumuliraju tokom života usled uzastopnih izlaganja suncu. I ovo se ne može naglasiti dovoljno i važi za sve tipove kože, od tipa I (kome pripada Nikol Kidman) do tipa VI (kome pripada Dženifer Hadson). Bez obzira na to koju količinu melanina sadrži naša koža možemo dobiti rak kože indukovan UV zračenjem i podjednako ćemo primijetiti znake starenja izazvane sunčevim zračenjem.

Filtriranje fotona dok nije prekasno

Dobro vijesti su, naravno, da rizik od raka kože i vidljivi znaci starenja mogu biti minimalizovani ukoliko se izbjegava pretjeranio izlaganje UV zračenju. U slučajevima kada nikako ne možemo da izbjegnemo izlaganje sunčevim zracima, današnje kreme za sunčanje nam čuvaju leđa – i ostatak naše kože : ).

Kreme za sunčanje sadrže UV filtere: molekule takve strukture da pomažu u smanjenju količine UV zraka koji prodiru kroz površinu kože. Film ovih molekula formira zaštitnu barijeru koja ili apsorbuje (hemijski filteri) ili odbija (fizički blokatori) UV fotone prije nego što ih apsorbuju molekuli DNK ilio drugi reaktivni molekuli smješteni dublje u koži.

U SAD-u Adiministracija za hranu i ljekove tretira kreme za sunčanje kao lijek. Iz razloga što su ljudi u SAD najviše brinuli o tome kako da se zaštite od opekotina izazvanih izlaganjem sunčevim zracima, 14 molekula koje sprečavaju pojavu opekotina-koje izazivaju UVB zraci su odobreni za upotrebu. To što u SAD-u postoje samo dva molekula koja blokiraju UVA zrake – avobenzone, hemijski filter; I cink oksid , fizički blokator – svjedoči o tome da je tek skoro shvaćeno da UVA zraci stvaraju probleme a ne samo tamniji ten.

FDA je takođe donio stroge zahtjeve za označavanje- posebno zaSPF faktor ( fakor zaštite od sunca). Od 1971. SPF određeno je da predstavlja relativno vrijeme koje je potrebno svakom pojedincu da dobije opekotine izazvane UVB zračenjem.  Na primjer, ako je 10 minuta potrebno da ,,izgorimo“, onda krema sa SPF 30 treba da nam obezbijedi 30 puta više vremena, tj. 300 minuta sunčanja a da ne ,,izgorimo“.

Ključni dio rečenice je ,,ukoliko se pravilno koristi“. Istraživanje je pokazalo da je potrebna jedna unca kreme, tj. Količina kreme kojom bi se mogla napuniti jedna čaša za kratka pića, da se prekriju djelovi kože odrasle osobe izloženi suncu, e veličine jednog novčića za lice i vrat( manje ili više, u zavisnosti od vaših mjera). Većina ljudi koristi između jedne četvrtine I pola preporučene količine, izlažući svoju kožu riziku od opekotina i foto-oštećenja.

Takođe, efikasnost krema za sunčanje opada u vodi ili pri znojenju. Kako bi pomogli korisnicima, je donijela zahtjev da se kreme za sunčanje označe kao ,,vodootporne“ ili ,,veoma vodootporne“ ako mogu da ostanu na koži od 40 do 80 minuta, respektivno, u vodi, i američka akademija za dermatologiju i druge grupe stručnih lica iz oblasti medicine preporučuju ponovno nanošenje kreme nakon bilo kakve aktivnosti u vodi. Pravilo ,,palca“ je da se kreman za sunčanje nanosi na svaka 2 sata i narvno nakon bilo kakve aktivnosti u vodi i znojenja.

Da bi se postigle visoke vrijednosti SPF faktora, umnoženi UVA UV filteri se kombinuju u formulaciji na osnovu standard zaštite koje je donijela FDA. Međutim, u SPF faktoru nije uračunata zaštita od UVA zraka. Da bi se za neku kremu moglo tvrditi da štiti i od UVA i od UVB zračenja i da bi mogla biti označena sa oznakom ,,široki spektar“ mora proći test širokog spectra koji je osmislila FDA gdje krema biva izložena UVA i UVB zračenju prije nego se testira njena efikasnost.

Ovaj korak je uspostavljen u pravilima koje je donijela FDA 2012.-e za etiketiranje krema za sunčanje i potvrđuje nešto veoma značajno o UV filterima: neki od njih mogu biti labilni, odnosno, mogu se razgraditi pod uticajem UV zračenja. Najpoznatiji primjer je PABA. Molekul koji apsorbuje UVB zračenje se rijetko koristi u današnjim kremama za sunčanje zato što formira fotoprodukt koji može izazvati alergijske reakcije kod nekih ljudi.

Ali test širokog spektra je stupio na snagu tek onda kada je u kremama za sunčanje počeo da se koristi moleku koji apsorbuje UVA zrake –avobenzon. Avobenzon može da reaguje sa oktinoksatom, jakom široko upotrebljivom molekulu koji apsorbuje UVB zrake, tako da se pri tome smanjuje efikasnost aveobenzona. Sa druge strane, UVB filter oktokrilen, pomaže u stabilizaviji avobenzona, tako da se teže razgrađuje pri apsorpciji UVA zraka. Takođe, na nekim etiketama krema za sunčanje stoji naziv jedinjenja etilheksil metoksikrilen. Pomaže u stabilizaciji avobenzona, čak i ako je prisutan oktinoksat, i obezbjeđuje je nam dužu zaštitu od UVA zraka.

Druga inovacija je proširenje funkcija krema za sunčanje. Zato što ni najvisočiji SPF faktori kod krema za sunčanje ne pružaju sto procentnu zaštitu od UV zračenja, dodatak antioksidanata može obezbijediti drugi red zaštite kada su prirodni antioksidanti kože preopterećeni. Neki od antioksidanata sa kojima su istraživači imali prilike da rade su tokoferal acetat (vitamin E), natrijum askorbil fosfat ( vitamin C) i DESM. I istraživači krema za sunčanje počinju da li apsorbcija drugih boja Sunčeve svjetlosti, kao što je na primjer infracrveno zračenje može dovesti do foto oštećenja.

Kako se istraživanje nastavlja, jedna stvar koju sigurno znamo je da je zaštita DNK od oštećenja pod uticajem UV zračenja, za ljude bilo koje boje kože, sinonim za prevenciju raka kože. Fondacija za rak kože, američko udruženje za borbu protiv raka i američka dermatološka Akademija naglašava da istraživanje pokazuje da redovna upotreba krema za sunčanje sa SPF faktorom 15 ili više sprečava pojavu opekotina i smanjuje rizik od pojave nemelanomnog kancera i do 40% a od melanomnog i do 50%.

I dalje možemo da uiživamo u sunčanju, samo treba da koristimo izvore koji su nam dostupni, od dugih rukava do  hlada i krema za sunčanje, da bi zaštitili molekule u našoj koži posebno DNK molekule, od UV zračenja.

 

 

 

 

https://naucnenovosti.me/wp-content/uploads/2017/06/suncanje-thinkstock-1470253912-93642.jpghttps://naucnenovosti.me/wp-content/uploads/2017/06/suncanje-thinkstock-1470253912-93642-150x150.jpgadminHemijaNovostiDNK molekuli,kreme za sunčanje,sunčanje,UV zraciUočavanje opasnosti koju predstavljaju UV zraci motivisalo je naučnike da krenu sa proučavanjima o tome šta se dešava u ćelijama naše kože kada su izložene Sunčevoj svjetlosti – i  da osmisle nove načine kako da otklone tu štetu. Prije ne tako mnogo vremena, mnogi ljudi su mislili da je potrebno...Naučne Novosti