Simptomi poput iscrpljenosti, povraćanja i odbojnosti prema jakim mirisima javljaju se u 70% trudnoća, ali oko 2% trudnica doživi ozbiljniji oblik ovih simptoma, i nadju se u stanju poznatijem kao hiperemeza gravidarum (HG). Ova pojava uključuje često dnevno povraćanje, praćeno gubitkom apetita. Ovi simptomi mogu dovesti do dehidratacije, gubitka težine i, u ekstremnim slučajevima, hospitalizacije s ozbiljnim komplikacijama za trudnicu i fetus.

 

Do nedavno, nije bilo značajnog napretka u razumijevanju molekularne patogeneze mučnine i povraćanja u trudnoći. Ipak, nedavna istraživanja donose nam niz dokaza koji impliciraju učešće hormona GDF15 u ove poremećaje. Dobijeni rezultati mogu značajno doprinijeti razumijevanju ovih simptoma tokom trudnoće, te možda otvoriti put razvoju preventivnih terapija.

 

A šta je u stvri GDF15? To je protein, čije funkcije još uvijek nijesu u potpunosti jasne, ali istraživanja su do sada potvrdila da se GDF15, u stanju bez trudnoće, sveprisutno proizvodi kao odgovor na niz ćelijskih stresova. Smatra se hormonom, cirkulišućim članom superfamilije TGFß, koji djeluje na moždano stablo. Dokazano je i da indirektno reguliše tjelesnu teižnu i apetit, te je zbog tendencije da smanjuje apetit bio ispitivan i kao sredstvo za mršavljenje. Hiperprodukcija ovog hormona detektovana je u onkološkim pacijentima, koji pate od gubitka apetita, i konsekventno – tjelesne težine. Gen koji kodira za ovaj hormon eksprimiran je u placenti, pa nivo GDF15 naglo raste u ranoj trudnoći i nastavlja se povećavati tokom gestacije.

 

Kako bi bolje istražili promjene u nivoima GDF15 tokom trudnoće, dr. Stephen O'Rahilly i kolege s Univerziteta u Kembridzu proučavali su malu grupu trudnica, koje su proizvodile blago drugačiju verziju proteina GDF15 od svojih fetusa, na temelju prethodnog genetskog screeninga. Cilj istraživanja bio je otkriti uzrok povišenog nivoa GDF15 u krvi. Hipoteza da GDF15 potice od majcinog genoma je odbačena, jer su rezultati pokazali da gotovo sva količina GDF15 potiče od fetusa. Uz to, studija je uključivala i anketu sa više od 300 ispitanica, koja je pokazala da trudnice koje su prijavile povraćanje i mučninu imaju značajno više nivoe cirkulišućeg GDF15 u u odnosu na one trudnice bez tih simptoma. Osim toga, analiza više od 50 žena hospitalizovanih zbog hiperemeze gravidarum (HG)  pokazala je povišene nivoe ovog hormona.

 

Dakle, trudnice s višim koncentracijama GDF15 imaju povećan rizik od povraćanja i mučnine. 

 

Međutim, primijećeno je da sami nivoi hormona ne mogu potpuno objasniti razlike u ozbiljnosti i stepenu mučnine. Postojalo je značajno preklapanje nivoa GDF15 između grupa, što je dovelo istraživače da razmotre ulogu osjetljivosti osoba na GDF15. Kako bi testirali tu hipotezu, proučavali su osobe s rijetkom genetskom varijantom, povezanom s povećanim rizikom od HG. Ove osobe imale su smanjene razine GDF15 u krvi, sugerišući da prirodno nizak nivo hormona može predisponirati nekoga na mučninu tokom trudnoće. Nasuprot tome, trudnice oboljele od beta talasemije, poremećaja krvi povezanim s visokim nivoima GDF15, prijavile su manje slučajeva mučnine ili povraćanja.

 

Nivoi GDF15 u krvi  žene prije trudnoće obrnuto proporcionalno utiču na njenu osjetljivost na ovaj hormon u toku same trudnoće.

 

Eksperimenti na animalnim modelima, odnosno miševima, dalje su podržali ideju osjetljivosti na GDF15. Miševi koji su dobili veliku dozu GDF15, simulirajući porast hormona tokom trudnoće, izbjegavali su hranu, što ukazuje na osjećaj nelagode.

 

Dr. Marlena Fejzo, koautorka ove studije, sugeriše da pretvaranje rezultata ove studije u tretman može uključivati davanje dozu hormona GDF15 prije trudnoće u svrhu desenzitizacije (smanjenja osjetljivosti) osoba s visokim rizikom od HG. Ono što je interesantno je činjenica da je jedan od pokretača cijele ove priče bila upravo dr Fejzo, genetičarka sa Medicinskog fakulteta Keck, koja je bila motivisana da se bavi ovom temom, jer je tokom druge trudnoće 1999. godine i sama patila od mučnine i povraćanja. Kako navodi, nije mogla da jede i pije bez povraćanja, brzo je gubila na težini i bila je preslaba da stoji ili hoda. Iako je njen ginekolog tvrdio da ona pretjeruje, Fejzo je na kraju hospitalizovana i imala pobačaj u 15. nedelji.U saradnji sa privatnom kompanijom 23 and Me, koja omogućava pojedincima da pošalju sopstveni uzorak DNK kako bi utvrdili uvid u zdravlje i porijeklo, Fejzo je sprovela genetsku studiju sa ženama koje su ranije bile trudne, i tako utvrdila vezu izmedju mucnina i GDF15.

 

O'Rahilly i Fejzo podnijeli su prijavu za patent vezanu uz terapeutske primjene ovog rada. Sada nastoje da pronađu farmaceutske partnere kako bi prešli na sljedeći korak. Krajnji cilj je svakako pronalazak praktične primjene za dobrobit trudnica koje doživljavaju teže simptome.

Dobra vijest je da bi, zahvaljujući potencijalnim preventivnim terapijama, mučnine u trudnoći mogle postati dio prošlosti.

 

REFERENCE

  1. Originalna studija:
  • Fejzo, M., Rocha, N., Cimino, I., Lockhart, S. M., Petry, C. J., Kay, R. G., … & O’Rahilly, S. (2023). GDF15 linked to maternal risk of nausea and vomiting during pregnancy.Nature, 1-3.
  1. Izvori:
https://naucnenovosti.me/wp-content/uploads/2024/02/Clanak-1.pnghttps://naucnenovosti.me/wp-content/uploads/2024/02/Clanak-1-150x150.pngadminvukBiologijaMedicinaSimptomi poput iscrpljenosti, povraćanja i odbojnosti prema jakim mirisima javljaju se u 70% trudnoća, ali oko 2% trudnica doživi ozbiljniji oblik ovih simptoma, i nadju se u stanju poznatijem kao hiperemeza gravidarum (HG). Ova pojava uključuje često dnevno povraćanje, praćeno gubitkom apetita. Ovi simptomi mogu dovesti do dehidratacije, gubitka težine i, u ekstremnim slučajevima, hospitalizacije...Naučne Novosti