U Januaru 2020. grupa naučnika sa odsjeka za Infekciju i Imunnitet Univerziteta u Kardifu održala je konferenciju za štampu na kojoj su objavili da su otkrli nešto sasvim neobično; nešto što može biti prekretnica u liječenju svih, ili gotovo svih vrsta karcinoma! Posebno je važna i obećavajuća  upravo široka primjenjivost ovakve terapije. Naime gledajući samo par godina unazad, bilo kakva ideja o jedinstvenom pristupu tretmana različitih tipova karcinoma bila bi protumačena ili kao neumjesna šala ili šarlatanstvo.

Čak i širokonamjenska „vakcina“ za rak iz Januara 2018. sa univerziteta Stanford (R. Levy i J. Sagiv-Barfi) morala je biti injektirana u ciljano tumorsko tkivo direktno (in situ terapija) i zavisila je umnogome od već prisutnih imunih ćelija u istom. Uprkos ograničenjima (koja su opet, bila malobrojnija od ranijih kancer-imunoterapija) ova vakcina je ipak bila naznaka postojanja „univerzalnog“ pristupa tretmanu raznovrsnih karcinoma.

Naučnici sa Kardifskog Univerziteta na čelu sa Prof. Endrju Sevelom identifikovali su novu vrstu/liniju citotoksičnih T-ćelija (ili kako se još popularno zovu T-ćelije ubice) koje su sposobne da selektivno prepoznaju i unište ćelije različitih tipova ljudskih karcinoma, štaviše one to čine zahvaljujući specifičnom membranskom proteinu MR1 koji se inače eksprimira i na normalnim (ne-kanceroznim) ćelijama.

Zahvaljujući ovom proteinskom kompleksu, na površini ćelija inficiranih patogenima prezentuju se molekuli koji signaliziraju T-ćelijama da se radi o inficiranim ćelijama. Onda Citotoksične T-ćelije zahvaljujući TCR-u („T-ćelija specifičnom receptoru“) prepoznaju metaboličke intermedijere koje MR1 protein prezentuje na svojoj površini. Ovi intermedijeri, odnosno MR1 kompleks koji ih prezentuje na površini ćelije, omogućavaju T-ćelijama da skenirajući iste (intermedijere), koji su dakle na površini ćelije, dobiju informacije o onome što se dešava u samoj ćeliji.

Na sličan način T-ćelije „čitaju“ ono što HLA („Humani leukocitni antigen“) prezentuje na svojoj površini. HLA jako varira u ljudskoj populaciji (po svojoj strukturi), čak i među srodnim osobama, pa se zato i prije transplatacije organa ili matičnih ćelija koštane srži provjerava nivo podudarnosti donora i primaoca HLA – tipizacijom (vrsta genetičkog testa), da ne bi došlo do auitoimune reakcije i odbacivanja transplantiranog materijala.

Nasuprot HLA, ljudski MR1 kompleks/receptor  ne varira značajno u populaciji. Shodno tome, ova grupa naučnika iz Kardifa je pokazala da je moguće modifikovati T-ćelije pacijenata sa melanomom (vrsta agresivnog karcinoma kože) da eksprimiraju TCR kakav na površini imaju pomenute novootkrivene citotoksične T-ćelije, a onda su one bile sposobne da unište ne samo pacijentove sopstvene ćelije kancera, već i kancer ćelije melanoma drugih pacijenata, bez obzira na strukturu njihovih HLA.

Dakle novi tip T-ćelija, zahvaljujući njihovom specifičnom TCR, daju prospekt univerzalne terapije za kancer. Prof. Sevel je povodom toga rekao: „Ranije niko nije vjerovao da je tako nešto moguće!“

Ove T-ćelije su u in-vitro probama efikasno „čistile“ (eliminisale u potpunosti) kulture ćelija karcinoma: pluća, kože, krvi, debelog crijeva, dojke, kosti, prostate, jajnika, bibrega i grlića materice. Kao što su pokazali na primjeru melanoma; moguće je modifikovati druge T-ćelije uzorkovane iz pacijenata da eksprimiraju ovaj TCR i aktivno uništavaju ćelije karcinoma. Ovo se postiže prenosom gena iz novotkrivenih T-ćelija, u druge T-ćelije, koristeći se bezopasnim virusom kao „vektorom“.

Za razliku od CAR-T (od Eng. „Chimeric antigen receptor“, dakle himera antigen receptor) imunoterapijskog pristupa nije neophodno identifikovati specifične „mete“ – antigene sa površine kancer ćelija, različitih karcinoma i shodno tome prilagođavati (genetski; metodama molekularne biologije) terapijske T ćelije za svakog pacijenta ponaosob, u višenedjeljnom komplikovanom postupku. Vrijeme je od izuzetnog značaja za ovakve pacijente, a ove nove T-ćelije obećavaju univerzalni, „instant“ („off-the-shelves“) tretman, bez potrebe za pacijent specifičnom modifikacijiom.

Ostaju još da se sprovedu in vivo, klinička testiranja na ljudima, iako su na model organizmima sa inukovanim humanim karcinomima ove ćelije dale izvanredne rezultate. Takođe, postoji mala mogućnost autotoksične reakcije, odnosno mogućnost da ove T-ćelije pokrenu presnažan imuni odgovor ili počnu napadati zdrave ćelije. Za sada su testirane na neke ćelijske linjije (20 njih) gdje su se pokazale bezbjednim, ali u ljuskom tijelu ima još mnogo tipova ćelija koje bi potenicjalno mogle napasti, pa je neophodno dodatno testiranje. Grupa iz Kardifa, uortačila se sa kompanijom „Ervaxx„ na čelu sa Kevinom Pojasekom, koja se inače bavi imunoterapijama usmjerenim na „tamne antigene“ (antigene koji se eksprimiraju selektivno na kancer ćelijama, ali ne i zdravim ćelijama a kodirane su u okviru „tamne materije“ genoma; dakle onog dijela DNA koji se ne eksprimira u proteine kod zdravih ćelija – oko 98% kompletnog genoma). Iako oprezni, u iščekivanju rezultata studija na ljudima, nadaju se da će ako sve protekne dobro, za par godina ove terapije već biti odobrene i upotrebljenje na prvim pacijentima u klinikama.

 

Priredio: Vlaović Milorad

 

Izvori: https://www.labiotech.eu/medical/ervaxx-cancer-vaccine-cell-therapy/

https://naucnenovosti.me/wp-content/uploads/2020/09/gra.jpghttps://naucnenovosti.me/wp-content/uploads/2020/09/gra-150x150.jpgadminMedicinaHLA,MR1 protein,T-celijeU Januaru 2020. grupa naučnika sa odsjeka za Infekciju i Imunnitet Univerziteta u Kardifu održala je konferenciju za štampu na kojoj su objavili da su otkrli nešto sasvim neobično; nešto što može biti prekretnica u liječenju svih, ili gotovo svih vrsta karcinoma! Posebno je važna i obećavajuća  upravo široka...Naučne Novosti