Plastični hemijski otpad privlači gladne morske ptice
Zamislite da stalno jedete, ali polako gladujete do smrti. Stotine vrsta morskih sisara, riba, ptica i morskih kornjača suočavaju se sa ovim rizikom svakog dana kada greškom uzimaju plastične ostatke kao hranu.
Naučnici su procijenili da ima više od pet milijardi plastičnih djelova koje plutaju na moru širom svijeta.Večina ovih plastičnih ostataka dolazi od izvora na kopnu i završava u okeanima i zalivima, uglavnom zbog lošeg upravljanja otpadom. Otpad ove vrste se ne može biorazgraditi ali na moru veliki plastični djelovi se dijele na manje fragmente koji su lakši za konzumiranje. Zbog toga životinje pate od neuhranjenosti, intestinalne blokade ili sporog trovanja od hemikalija.
Ono što naučnici ne shvataju jeste zašto toliko morskih životinja kontinuirano uzima plastiku kao hranu. Međutim u jednoj studiji koja je objavljena u Science Advances-u, predloženo je novo objašnjenje: za mnoge ugrožene vrste, morski plastični ostaci takođe proizvode miris koji ptice povezuje sa hranom. Doktor Nevitt i saradnici su testirali ovu teoriju i analizirali su kako smrde morski plastični ostaci. Uzimali su tri najpopularnije vrste plutajućeg plastičnog polipropilena i polietilena koje su pričvrstili za dva plovila sa centralne obale Kalifornije. Pretpostavili su da bi alge nosile plastiku na moru, proces poznat kao biofug i proizvele DMS. Nakon što je plastika bila u moru oko mjesec dana , izvukli su je i mjerili hemijski sastav morskih ostataka. Sumporna jedinjenja imaju veoma poseban miris, ljudima mirišu kao pokvarena jaja ali za neke vrste morskih zivotinja mirišu ukusno!
Smanjenje zagađenja plastikom je dugoročni izazov velikog obima, ali shvatanje zašto neke vrste i dalje uzimaju plastiku za hranu je prvi korak ka pronalaženju načina za njihovu zaštitu.
