Egzotična verzija atomskog jezgra ima duplu dužnost. Istraživanja hipertritona (hiperjezgro koje se sastoji od protona, neutrona i bilo kojeg hiperona) potvrđuju osnovnu simpetriju prirode i potencijalno otkrivaju nove uvide u ono što se skriva unutar ultragustih neutronskih zvijezda.

Antičestica hipertritona je antihipertriton – antimaterijska verzija jezgra. Oba hiperjezgra imaju istu masu, objavili su istraživači.

Hiperjezgro je atomsko jezgro u kojem je proton ili neutron zamijenjem sa česticom koja se zove hiperon. Kao protoni i neutroni, hiperoni se sastoje od tri manje čestice zvane kavarkovi. Dok protoni i neutroni sadrže odgovarajuće kombinacije gornjih i donjih kvarkova, hiperoni su neobičniji. Oni sadrže najmanje jedan kvark koji se zove strani (čudni) kvark, odnosno s-kvark.

To što se mase hipertrirona i antihipertritona podudaraju, ponovo potvrđuje čvrstu osnovu stuba fizike, odnosno CPT simetriju. Kako bismo vizualizovali ovu simetriju, zamislite da uzmemo svemir i sve čestice zamijenimo sa njima suprotnim antičesticama, preslikamo ga o ogledalo i promijenimo vrijeme tako da teče unazad. Fizičari vjeruju da kada biste mogli da uradite sve ovo, svemir bi se ponašao identično kao netaknuta verzija. Ako bi se pokazalo da CPT teorija nije ispravna, fizičari bi morali da preispitaju teorije o univerzumu.

Do sada, naučnici nisu otkrili ni jedan trag narušenja CPT simetrije ali je nikada ranije nisu testirali na jezgru koje sadrži s – kvark. „Moguće je da se narušenje ove simetrije sakrilo u ovom malom kutku svemira i da do sada nije otkriveno“, rekao je fizičar Declan Keane iz Ohaja. Međutim, jednake mase hipernitrona i antihipernitrona, otkrivene u eksperimentima, znače da je CPT simetrija podržana.

U sudarima jezgara zlata, Keane i kolege su identifikovale hiperjezgro tražeći čestice koje nastaju pri raspadu hiperjezgra u STAR – detektoru. Osim što su potvrdili CPT simetriju, istraživači su odredili kolika energija je potrebna za oslobađanje hiperona iz hiperjezgra a to ne negdje oko . Prethodna mjerenja, stara decenijama su predlagala da je vezivna energija znatno manja, ispod . (Za poredbu, vezivna energija jezgra koje se sastoji od protona i neutrona je oko .)

Novi broj bi mogao izmijeniti naučno razumijevanje neutronskih zvijezda i ostataka zvijezdi koje su eksplodirale. Srca neutronskih zvijezda su toliko gusta da je nemoguće ponovo stvoriti tu materiju u laboratorijskim eksperimentima, rekao je Morgane Fortin iz Poljske. „Veliki je znak pitanja šta je u centru neutronskih zvijezda“.

Neki naučnici misle da srž neutronskih zvijezda može sadržati hiperone. Međutim, prisustvo hiperona bi omekšalo materiju unutar neutronskih zvijezda. Mekše neutronske zvijezde bi lakše eksplodirale u crne rupe, tako da neutronske zvijezde ne mogu biti tako masivne. Ta karakteristika otežava prisustvo potencijala hiperona.

Najnovije izmjerena, veća vezivna energija hiperona pomaže ideji da je centar neutronske zvijezde ispunjen hiperonima. Rezultat navodi na to da su interakcije hiperona sa neutronima i protonima jače nego što se smatralo da jesu. Ta pojačana interakcija znači da su neutronske zvijezde sa hiperonima čvršće i mogu dostići veće mase, kazao je Fortin. Stoga, neutronske zvijezde i dalje mogu imati čudna srca.

Izvor: Science news.org

https://naucnenovosti.me/wp-content/uploads/2020/04/22-1024x577.jpghttps://naucnenovosti.me/wp-content/uploads/2020/04/22-150x150.jpgadminFizikaatomsko jezgro,hipertriton,neutronske zvijezdeEgzotična verzija atomskog jezgra ima duplu dužnost. Istraživanja hipertritona (hiperjezgro koje se sastoji od protona, neutrona i bilo kojeg hiperona) potvrđuju osnovnu simpetriju prirode i potencijalno otkrivaju nove uvide u ono što se skriva unutar ultragustih neutronskih zvijezda. Antičestica hipertritona je antihipertriton – antimaterijska verzija jezgra. Oba hiperjezgra imaju istu...Naučne Novosti