Ove karte pokazuju da, iako je postignut napredak u nekim oblastima, čovječanstvo i dalje ima veliki uticaj na planetu.

22. aprila 1970. milioni Amerikanaca učestvovali su u demonstracijama, čišćenju i drugim aktivnostima kako bi napravili prvi Dan Zemlje. Ovaj događaj je bio prekretni trenutak za sve veći američki pokret za životnu sredinu: Amerikanci su postajali sve više svjesni da ista industrijalizacija koja je obogatila zemlju ima uticaj na životnu sredinu i sopstveno zdravlje. Kao što ga je poznati voditelj Valter Cronkite iznio u posebnoj emisiji CBS News, učesnici Dana planete Zemlje imali su “za zadatak spašavanje života od smrtonosnih nus-produkata te buke: zagađeno nebo, prljave vode, napuštena zemlja.”

Iste godine stvoriće se Agencija za zaštitu životne sredine i prvi u nizu važnih zakona o životnoj sredini. Od tada su napori za borbu protiv raznih ekoloških neprilika padali i smanjivali se. Dok su učinjeni ogromni koraci u sprečavanju zagađenja vazduha, prijetnja klimatskih promena se pojavila i povećala. Ovdje ćemo pogledati nekoliko indikatora životne sredine da vidimo kakav je napredak postignut, ili nije, od tog prvog dana  planete Zemlje prije 50 godina.

KLIMA

Jasni, neumoljivi porasti krivih na dva grafikona u nastavku su srce problema globalnog zagrijavanja. Kako su ljudi gomilali više automobila i sagorijevali više uglja i prirodnog gasa, količina ugljen-dioksida u atmosferi neprestano se širi prema gore. Prosječna atmosferska koncentracija CO2 sada iznosi iznad 410 djelova na milion (ppm), u poređenju sa oko 325 ppm u 1970 (i 280 ppm prije industrijske revolucije u 19. vijeku). Višak toplote zarobljen tim CO2 već je od predindustrijskih vremena podigao globalne temperature za oko jedan stepen Celzijusa. Na osnovu Pariškog klimatskog sporazuma iz 2015. godine, države su se složile da ograniče ukupno zagrijavanje na najviše 2 stepena C iznad predindustrijskog nivoa, sa preferiranim ciljem da ostanu ispod 1,5 stepeni C. Do danas, napori na suzbijanju emisija nijesu bili u stanju da koče dovoljno brzo i ispune te ciljeve.

ZAGAĐENJE VAZDUHA

Među osnovnim pitanjima koja su navela Nelsona i njegove kolege da održi prvi Dan Zemlje bilo je bijesno, smrtonosno zagađenje koje je začepilo američko nebo. Jedna od najgorih katastrofa zagađenja vazduha u istoriji nacije dogodila se u jesen 1948. godine, kada su vremenski uslovi uzrokovali da se u industrijskom gradu Donora, nagomila pag smoga, na hiljade ljudi se razboljelo a umrlo je 20 ljudi. Kongres je usvojio razne zakone za ograničavanje zagađenja vazduha u narednim godinama, ali Zakon o čistom vazduhu iz 1970. godine bio je najvažniji zakon koji je zaista pokrenuo strogu i sveobuhvatnu regulaciju emisija iz elektrana, fabrika i automobila.

Grafikoni u nastavku prikazuju kako su zakon i njegove naknadne revizije dovele do značajnih padova u tri glavna zagađivača širom zemlje: azot dioksida, sumpor dioksida i olova. Azot dioksid i sumpor dioksid mogu biti štetni za ljudsko zdravlje pri udisanju i oboje reaguju sa drugim hemikalijama u atmosferi da bi stvorili čestice koje doprinose smogu. Olovo je visoko toksično i može izazvati neurološke i kardiovaskularne probleme. Jedan od ključnih izvora zagađenja olovom iz vazduha sredinom 20. veka bio je olovni benzin; od njegovog postupnog ukidanja, počev od sredine 1970-ih, nivo olova je u padu. Mnogi ekolozi i naučnici koji proučavaju zagađenje vazduha zabrinuti su da bi znatan napredak u proteklih 50 godina mogao biti zaustavljen, ili čak preokrenut, postupcima koje je EPA preduzela tokom Trampove administracije kako bi oslabila pravila i sprovođenje zagađenja.

VODA

Možda najizmeđeniji trenutak krize koji je pogodio američke vodene puteve bio je požar koji je izbio na rijeci Cuiahoga 22. juna 1969. Otpadi iz industrijske aktivnosti duž rijeke, koja teče od Akrona, Ohaja, do Clevelanda, obezbijedili su gorivo za više od desetak požara od sredine 19. Plovni put je doprinuo ogromnom broju mrtvih riba. Događaj iz 1969. godine pomogao je da se donese Zakon o čistoj vodi iz 1972. Drugi značajni zakon, ovaj akt, odnosi se na zagađenje koje ulazi u vodene puteve iz industrije, kanalizacije i poljoprivrede.

Grafikoni u nastavku prikazuju mjerenja iz dva glavna američka vodna tijela: jezera Michigan i jezera Erie. Prvi od njih prikazuje promjenu nivoa fosfora, jednog od ključnih hranljivih materija koje podstiču toksične alge, prenose se u jezero Erie uz reku Maumee, koja se uliva u jezero u Toledu. Otpad sa poljoprivrednih polja najviše doprinosi opterećenju fosforom u jezeru, koje snabdijeva pitkom vodom 11 miliona ljudi. Istraživači aktivno rade na pronalaženju načina na koji se poljoprivredne prakse mogu promijeniti kako bi se smanjila količina izlivanja fosfora.

Grafikon jezera Michigan prikazuje drugačiju vrstu zagađivača: poliklorirani bifenili (PCB), koji mogu izazvati rak kao i druge zdravstvene efekte. Proizvodnja PCB-a zabranjena je 1979. Iako su nivoi jedinjenja u vazduhu (iz kojih ove hemikalije padaju u vodu) i u ribama opali, njihovo prisustvo je još uvijek dovoljno veliko da neke države upozoravaju ljude da ograniče potrošnju ribe iz jezera.

OTPAD

Amerikanci proizvode mnogo više smeća nego prije 50 godina, i to ne samo zato što je populacija u zemlji porasla: svaka osoba u SAD-u stvara prosječno 4,5 kilograma otpada dnevno, u poređenju sa samo 3,25 funti 1970. godine. Izbacivanje je takođe promijenjeno, jer plastični otpad čini veći procenat nego ranije. Ta promjena odražava eksploziju plastičnih proizvoda u poslednjih nekoliko decenija. I to manje od 50 miliona tona proizvedenog 1970. godine do više od 320 miliona tona danas. Iako su recikliranje i kompostiranje nekih materijala porasli, veliki dio smeća i dalje završava na deponijama: 139,6 miliona od 267,8 miliona tona proizvedenih u 2017. godini (poslednja godina za koju su dostupni podaci). Taj iznos je, barem, blagi pad od 145,3 miliona tona bačenih na deponije 1990. godine.

Jasno je da su SAD i svijet učinili napredak u ostvarivanju uticaja čovječanstva i potrebe da se zaštiti životna sredina. Ali pred nama je još dug put. Kao što je Nelson napisao 1984. godine, „Krajnji test čovjekove savjesti može biti njegova spremnost da danas žrtvuje za buduće generacije čije se riječi zahvalnosti neće čuti.“

Ovaj tekst je pripremljen za potrebe projekta Ljetnja škola o klimatskim promjenama “Kamp- Planeta u tvojim rukama“, finansiran od strane NVO Green Home!

https://naucnenovosti.me/wp-content/uploads/2020/06/earth-1149733_960_720.jpghttps://naucnenovosti.me/wp-content/uploads/2020/06/earth-1149733_960_720-150x150.jpgadminBiologijaklima,životna sredinaOve karte pokazuju da, iako je postignut napredak u nekim oblastima, čovječanstvo i dalje ima veliki uticaj na planetu. 22. aprila 1970. milioni Amerikanaca učestvovali su u demonstracijama, čišćenju i drugim aktivnostima kako bi napravili prvi Dan Zemlje. Ovaj događaj je bio prekretni trenutak za sve veći američki pokret za...Naučne Novosti