Svaki građanin se u datom trenutku nalazi u ulozi potrošača-pri kupovini hrane, garderobe, električnih uređaja, pri korišćenju različitih usluga.  U svakom trenutku u kojem je građanin potrošač, on očekuje da roba koju kupuje ili usluga koju koristi ima određeni kvalitet, koji podrazumijeva pogodnost za upotrebu, djelotvornost, ispravnost, sigurnost, pouzdanost.

Zaštita potrošača predstavlja pravno područje koje se bavi zaštitom osnovnih prava građana u ulozi potrošača, u najrazličitijim poslovima u kojima pribavljaju proizvode i usluge na tržištu. Zakonskim odredbama regulisana su prava potrošača. Zakoni su definisani od strane države tako da se omogući zaštita potrošača od nepoštene i agresivne poslovne prakse. Zakon o zaštiti potrošača se ne primjenjuje na ugovorne odnose između dva fizička lica, već se primjenjuje kada ugovor zaključuju potrošač-fizičko lice i pravno lice, odnosno preduzetnik.

Zaštita potrošača izuzetno je dinamično područje koje je u Evropskoj uniji podvrgnuto učestalom donošenju novih mjera, stoga bi trebala predstavljati osnovu za usklađeno djelovanje svih nacionalnih tijela na području zaštite potrošača, vladinih i nevladinih organizacija. Prava potrošača se temelje na pet osnovnih prava:

  • zaštita zdravlja i sigurnost potrošača,
  • zaštita ekonomskih interesa potrošača,
  • pravo potrošača da budu informisani i edukovani,
  • pravo na naknadu štete i
  • udruživanje, zastupanje i učešće potrošača, radi ostvarenja svojih prava.

Neki od ključnih prepoznatih problema sa kojima se potrošači susreću su: nizak nivo svijesti potrošača o pitanjima zaštite potrošača, nemogućnost razumijevanja ugovornih odredbi, naročito u oblasti telekomunikacija, finansijskih usluga, energetike, i ostalih usluga od javnog interesa, zatim nepostojanje ili neadekvatno označavanje cijena i dodatnih troškova, nepotpuno označavanje proizvoda, odnosno nedostatak obavještenja na maternjem jeziku, odsustvo uputstava i upozorenja i odsustvo uputstava napisanih na maternjem jeziku, asimetrija informacija, nerazumijevanje saobraznosti i nepoštovanje zakonskog roka zaobraznosti kao zakonske garancija od dvije godine, nejasni uslovi garancije, nedostatak nezavisnih izvora informisanja potrošača, nepoštene trgovačke prakse i prevarno oglašavanje, agresivne metode prodaje, nedovoljan broj NVO za zaštitu potrošača, nedovoljna uključenost potrošača u rješavanje slučajeva, male kazne za trgovce koji rade suprotno propisima. Drugi nedostaci odnose se na rješavanje potrošačkih sporova, jer je potrošačima destimulativna praksa koja je ujedno i najčešća prepreka: pretjerani formalizam, predugo trajanje i preveliki troškovi postupka, koji mogu uticati na to da potrošač odustane od podnošenja tužbe sudu; zatim to što mehanizmi za vansudsko rešavanje sporova ne ispunjavaju svoju ulogu i na kraju to što pred sudskim organima nijesu povedeni postupci za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

Pored prava potrošača, Zakon propisuje i određene zabrane u odnosu na trgovce. Prije svega, riječ je o zabrani nepoštene poslovne prakse. Nepoštena poslovna praksa je postupanje trgovca protivno zahtjevima profesionalne pažnje, kojim se bitno narušava ili prijeti da se bitno naruši ekonomsko ponašanje prosječnog potrošača u vezi s proizvodom. Trgovac narušava ekonomsko ponašanje potrošača ako svojom poslovnom praksom bitno umanjuje mogućnost potrošača da ostvari potreban nivo obaviještenosti za odlučivanje, usled čega potrošač donosi ekonomsku odluku koju inače ne bi donio. Upravo su navođenje potrošača na „pogrešnu“ ekonomsku odluku, u pogledu izbora proizvoda, cijene, načina plaćanja ili nekorišćenja nekog prava koje mu pripada, putem povrede standarda profesionalne pažnje i grubim uticajem na ekonomsko ponašanje jednog prosječnog potrošača, kriterijumi na osnovu kojih se utvrđuje nepoštena poslovna praksa.

Prvi korak zaštite prava potrošača je reklamacija. To je zahtjev koji potrošač neposredno upućuje trgovcu radi otklanjanja nesaobraznosti robe ili usluge, radi ostvarivanja prava iz garancije, zbog pogrešno obračunate cijene ili radi otklanjanja drugih nedostataka za koje je odgovoran trgovac. Potrošač može da izjavi reklamaciju usmenim putem na prodajnom mjestu ili na drugom mjestu koje je određeno za prijem reklamacija, kao i telefonom, pisanim putem, elektronskim putem, odnosno na trajnom nosaču zapisa. Prilikom reklamacije se dostavlja ili stavlja na uvid račun o kupovini te robe, ali može i drugi dokaz o kupovini i/ili plaćanju robe. Trgovac ne može da uslovljava prijem reklamacije dostavljanjem isključivo računa, već se kupovina može dokazivati bilo kojim drugim sredstvom koje sadrži podatke o robi ili usluzi, prodavcu i plaćenom iznosu (npr. slip kreditne kartice, izvod iz banke o plaćanjima s tekućeg računa, bilo koji dokument koji je izdao trgovac, a koji je pratio izdavanje robe, kao što je npr. garantni list). Pored toga, nemogućnost potrošača da dostavi prodavcu originalnu ambalažu robe ne može biti uslov za rešavanje reklamacije niti razlog za odbijanje zahteva za otklanjanje nesaobraznosti.

Potrošački prigovor je svaka predstavka ili pritužba kojom se prijavljuje povreda prava potrošača. Potrošač koji je nezadovoljan odgovorom trgovca na reklamaciju ili koji ima drugi zahtjev usmeren prema trgovcu, može da uputi potrošački prigovor. Po potrošačkom prigovoru postupa potrošačka organizacija kojoj je prigovor podnijet ili raspoređen, daje povratnu informaciju potrošaču u pogledu ocjene osnovanosti njegovog zahtjeva i pravni savjet o uslovima i načinu ostvarivanja prava, a po mogućnosti se obraća trgovcu radi ispunjavanja zahtjeva potrošača. Potrošački prigovor, međutim, nije formalno pravno sredstvo, ne inicira postupak, već je predstavka koja sadrži određeni zahtjev za otklanjanje povrede prava potrošača. Trgovac nema obavezu za postupanje u vezi s prigovorom. S druge strane, na osnovu potrošačkog prigovora, postoji mogućnost postupanja tržišne inspekcije, ako iz sadržine prigovora proizilazi da je riječ o mogućoj povredi koja je predmet njihovog nadzora. Osim toga, na osnovu više istovjetnih prigovora, potrošačka organizacija može da pokrene postupak zaštite kolektivnog interesa potrošača, ako su ispunjeni zakonski uslovi za to.

Ako trgovac ne prihvati zahtjev iz reklamacije potrošača, ako protekne rok za davanje odgovora na reklamaciju, kao i u drugim slučajevima povrede potrošačkog prava, potrošač može da podnese tužbu radi zaštite prava potrošača. Potrošački spor je svaki spor koji proizilazi iz ugovornog odnosa potrošača i trgovca, na koji se primjenjuju posebna pravila.

Pristup adekvatnoj pravnoj pomoći predstavlja značajan problem u zaštiti prava potrošača, naročito imajući u vidu da potrošač po pravilu nema ekonomski interes da angažuje advokata u predmetu čija je vrijednost relativno mala u odnosu na moguće troškove advokata. Prije pokretanja potencijalnog potrošačkog spora, potrebno je potražiti odgovarajuću pravnu pomoć, prvenstveno preko potrošačkih organizacija. Registrovane potrošačke organizacije imaju zakonsko ovlašćenje da zastupaju interese potrošača u sudskim i vansudskim postupcima. Međutim, pravila parničnog postupka predviđaju ograničenje zastupanja preko punomoćnika, uslovljavajući da je punomoćnik advokat, bliski srodnik ili pravnik s pravosudnim ispitom iz sastava opštinske službe pravne pomoći. Potrošačke organizacije su, po pravilu, u mogućnosti da pruže kompetentnu i adekvatnu pravnu pomoć, preko pravnika ili advokata angažovanog u skladu s uslovima programa Regionalnih potrošačkih savjetovališta. To prvenstveno podrazumijeva davanje pravnih savjeta, pomoć kod sastavljanja pravnih sredstava, uputstava u pogledu postupanja ili upućivanja na način i mogućnosti rešavanja problema, s tim da kvalitet pravne pomoći zavisi od složenosti slučaja i kapaciteta organizacije. U slučaju bilo kog oblika potrošačkog problema, kao prvi korak zaštite potrošačkog prava poželjno je u ranoj fazi, po mogućnosti već u vrijeme podnošenja reklamacije, obratiti se najbližoj potrošačkoj organizaciji za pomoć i savjet. Na taj način se može dobiti pouzdana ocjena pravnog i činjeničnog stanja u konkretnom slučaju, preciznija informacija u pogledu raspoloživih mogućnosti, kao i asistencija na putu ostvarivanja zaštite prava potrošača

https://naucnenovosti.me/wp-content/uploads/2022/06/zp.jpghttps://naucnenovosti.me/wp-content/uploads/2022/06/zp-150x150.jpgadminBiologijaMedicinaNovostipotrošači,račun,zaštita  Svaki građanin se u datom trenutku nalazi u ulozi potrošača-pri kupovini hrane, garderobe, električnih uređaja, pri korišćenju različitih usluga.  U svakom trenutku u kojem je građanin potrošač, on očekuje da roba koju kupuje ili usluga koju koristi ima određeni kvalitet, koji podrazumijeva pogodnost za upotrebu, djelotvornost, ispravnost, sigurnost, pouzdanost. Zaštita...Naučne Novosti